Čitam jutros jedan ozbiljan medicinski časopis i saznajem da sam depresivan?! U podugačkom članku o depresiji, uzrocima i prevenciji, analizirajući i uopoređujući navedene simptome shvatih da 90 odsto opisanih i ja na svojoj koži osjećam već neko vrijeme?!
Vidim ja da nešto ne štima već nedjeljama, pa sve to pripisujem umoru, rastrzanosti na nekoliko strana i raznim drugim ličnim i porodičnim nevoljama...pozivam se na promjene vremena, kojih je ovog proljeća bilo na pretek... I tako ja iz dana u dan se uljuljkujem svim tim dijagnozama, mučim se u svojoj koži, kad čova u časopisu veli: Druže moj ti si u teškom depresivnom stanju, treba ti optimizam i povraćaj volje za svakodnevnim životom, a kako je to uglavnom nemoguće kod osoba u takvom stanju, treba ti psihijatar i na kraju tabletice?!
Hm...
Bacih časopis, istuširah se, skuvah kafu i uzdahnuh... Odškrinuh roletne, pogledah u zelenilo pred kućom, malo se porazmislih i rekoh: Teška života, jebem ga...
Brale moj...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem...