Uzgred
Već mjesecima sam zaokupljen odnosima među ljudima. Posmatram lica, slušam riječi, razmjenjujem, ulazim u sukobe i iz njih izlazim. Shvatam – ljudi se ne razumiju. Ljudi su sebični. Ljudi su gluvi. Ljudi ne umiju.
Uviđam – ljudi se sve više otuđuju. Porodica se urušava. Porodica se ne voli. Porodice se ne posjećuju. I svi samo konstatujemo, a niko ništa ne preduzima. Mnogi će reći: pa eto, dobro je barem što konstatujemo. Ne! Nije dovoljno.
Već mjesecima sam zaokupljen ljubavlju. Šta je ljubav?! Kud, kako, gdje, sa kim se dešava?! Čime se brani i kako zaustavlja?! Koliko je duboka, šta zahtijeva, čime nas uznosi i kako unižava?! Ljubav je borba za ljubav. I ništa više. Svoju ljubav, ja uvijek unizim i uništim riječima. Napakostim joj rečenicama. Zatrpam je, zatamnim, ugušim i odbacim.
Prazan sam. Zbog nedostatka razumijevanja, zbog nedostatka ljubavi. A ližem se sa ljudima. Poližem, pljunem, poližem, pljunem. Gladan sam. Zbog nedostatka čovjeka, zbog nedostatka čovjeka u meni. Sam sam. A okružen ljudima.
Ljubav je borba za ljubav. Zapamtite. I nemojte prkositi.
