Otvori blog     

Iz_mudrosti_u_ludost

Nekoliko rečenica koje će značiti... Nekoliko rečenica koje neće značiti... Nekoliko rečenica zbog kojih je svima svima svejedno... Nekoliko rečenica, eto, tek tako...

22.05.2011.

Bez dlake na jeziku

Volim da ližem pičku.
Kažem to ovako „sirovo” jer „vagina” je previše plastična, sterilna riječ, a nijesmo na času anatomije ili ginekološkom pregledu.
Dakle, volim da ližem pičku.
I ponekad se, svih ovih godina, zapitam šta je to što muškarca vuče ka ženinom međunožju i tjera ga da palaca jezikom tamo i ovamo, unutra i vani, lijevo i desno...upijajući one blago slatkaste sokove, mirise...one opijajuće kapi, sa još više fascinirajućim usnicama, koje se, poput pravog umjetničkog djela, izvijaju od kraja stomaka...u središtu nogu...u tom čuvenom ženskom međunožju...
Otkuda taj uzbuđujući zov?! Da li je to neka iskonska potreba da se vraćamo na svoje izvorište, na sami izlaz iz puta kroz koji smo prvi put prošli, iskazujući neku vrstu zahvalnosti, poštovanja ili čuđenja... Da li je to potreba da budemo blizu te toliko skrivane, čuvane, na dohvat ruke, omamljujuće 'ženske stvari'...koja nas toliko uzbuđuje i čini od nas mekušce, razgoropađene sladostrasnike, muškarce bez odbrane..kada se nađemo oči u oči, usta na 'usta'... Da li je to neki podsvjesni trag ili mišljenje u nama, da je upravo to suština žene i da se samo kroz tu suštinu žena zaista može svući do najsitnijih detalja njene duše... Da li u tom zamamnom meškoljenju njenog tijela, uzdasima, grčevitim čupanjem vaše kose, kada ste zagnjureni u njenom međunožju...prepoznajemo najsjajniju nagradu u svom pokušaju da zadovoljimo njeno biće... Da li se to junačimo i želimo isključivu dominaciju i da li nam je jedno od najvećih uživanja, kada učinimo da žena uživa, da drhti...kada se otvori pred vama...i kada je vidite da je tako otvorena bliska toj vašoj žeđi...
Da li umijemo?! Da li možemo?!
 
A onda...kada smo već uposlili svoj jezik...i kada do iznemoglosti pijemo sa tog izvora...osluškujući promjene njenog disanja, kretnje tijelom...kada nam se usne, nos, brada...sijaju od njenih sokova...od te suptilne igre sa klitorisom..nastupa taj nagovještaj potrebe za penetracijom... Nešto kvrcne u nama...i poželimo da svoj ud, u narodu poznatiji kao 'kurac', ugradimo u taj svijet oralnog i tjelesnog spajanja... I tek tada nam se čini da smo suštinski ušli u ženu...tek kada nosimo njene okuse na jeziku...i kada svaki sljedeći registrujemo glavićem i osjećajem da smo dio nekoga...
 
Naravno, često biva da takav redosljed stvari bude u potpunosti izokrenut, ili se uopšte ne desi... Ali, ipak, ostaje ona stalno snažna potreba u muškarcu da bude prisutan...svim čulima... Da iskusi i okusi...prstima i jezikom...da pripremi teren...do jedinstva...koje često jeste životinjsko...koje često jeste puko trenje...ali, i koje često jeste suštinsko, uzbuđujuće, prožimajuće, toliko blisko i intimno, kao da u tim trenucima do krajnosti živimo sreću i ništa više..
 
Bespotrebno bi bilo govoriti sada gdje su žene u svemu tome...tj. kako se njihovi jezici osjećaju, kako njihov mozak radi, kako one primaju ukuse... Muškarac umije ili ne umije da otvori ženu... Umije da joj pruži i navede je na zadovoljstvo, ili ne umije... Umije da je otvori za svoje zadovoljstvo, ili ne umije... Dakle, umije da je sluša ili ne umije.
Ako umije, pisaće se sve u njenom spomenaru ili iskustvu, ovako kako ja gore pišem u svom...a ako ne umije...hm... Ostaje samo čuđenje. I praznina.
 
Da. Volim da ližem pičku. Volim da ližem i ljubim ženu. Volim ženu.
Bez dlake na jeziku.


10.05.2011.

Rasanjavanje

Odsanjao sam te. Više se ni ne nadam. Drugačije je moje lice. Oči su mi samo ostale iste. Sjetne.
 
U prolazu pogledam u autobuska stajališta. Zagledam se u oznake autobusa, virim u putnike... Uznemirim se kada prolazim među knjigama. Plašim se da ti ne ugledam lice koje žudno upija prve stranice. Tvoje ruke na koricama. Osmijeh. Poluosmijeh. Bojim se rušenja...a žudim tvoju ljepotu...
 
Navikao sam da te prepoznajem u sebi, a sada te više ne pronalazim. Uzmičem pred novom ljubavlju, pravim se ohol, tuđ i pokvaren. Ludiram se, plašeći se da ću te zauvijek izgubiti. A izgubio sam te.
 
Nestala si da bih te ponovo sanjao. Dva puta. Jedan put si ti mene tražila, drugi put ja tebe. I ne nađosmo se... Samo smo ostavljali poruke... Ne čak ni mrvice... Izgubili smo se...
 
Sa Španskog trga u Rimu posmatram tuđe ljude, daleko sam... Htio bih da se okrenem i da te vidim, ali gdje god pogledam vidim samo sebe, osjetim se...pa čak nemam snage ni za rečenicu... Ne umijem više....
 
Želio bih da vrištim, ali to više nije ni snaga...to je otapanje... Bol je postao kao topla voda...uljuljkuje me, budi, uznemirava i kroti...
 
Želim da ti kažem da te volim...ali ne mogu... Želim najglasnije da kažem, da viknem, da potrčim...ali mi ne ide... Previše sam bio svikao na tebe...toliko da sam te povrjeđivao...izgubljen za istine o tebi...
 
Odsanjao sam te. U mom zagrljaju ostala je ogromna praznina... Izdubila se... Toliko sam samo širio ruke, nesposoban da čak i sebe zagrlim...da se sačuvam i ostavim za neko drugo vrijeme...
 
Govorim sa pticama. Odsanjao sam te. A još te sanjam.


Iz_mudrosti_u_ludost
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031